Transnacionalni pokret migrantskih i prekarnih radnika i radnica IWW (Nevidljivi radnici svijeta) 15. aprila je na svojoj skupštini donio odluku da 4. juna u Ljubljani organizira manifestaciju za prava migrantskih radnika.

Odluka je rezultat nespremnosti vlasti Republike Slovenije da prihvate odgovornost za katastrofalni položaj migrantskih radnika. IWW su poslednjih godina i još posebno intenzivnije nakon financijske i ekonomske krize, vladu Republike Slovenije i druge odgovorne institucije u državi, upozoravali na izuzetno težak položaj migrantskih radnika, te na sistematsko kršenje i negiranje njihovih radničkih, socijalnih i građanskih prava. Neprestano su upozoravali da temeljnu odgovornost nosi država sa svojim režimom migracija. Također su naglašavali da je jedino rješenje, promjena zakona koja bi ukinula ovisnost radnika od poslodavaca i uključila radnike u socijalnu državu.

Odgovor vlasti na upozorenja, akcije i mobilizacije su kozmetičke promjene postojećeg migracijskog zakona, koje neće razgraditi sistema ovisnosti i neće ukinuti institucionalne diskriminacije migrantskih radnika i radnica. Vlada Republike Slovenije je s februarskom uredbom omogućila ostvarenje zanemarljivog dijela sistemskih kršenih socijalnih prava u obliku humanitarne pomoći, što su brojni radnici razumijeli kao poniženje. Ministarstvo za rad, porodicu i socijalna pitanja se nije odazvalo na legitimne zahtjeve radnika, koji su bili protjerani iz Republike Slovenije, a poslodavci i država im duguju prava iz rada. Zadnji test spremnosti vlade, da napravi konkretne poteze preko deklarativnog suučešća bila je manifestacija iz Slovenije protjeranih i izigranih radnika u Banja Luci. Poziv samoorganiziranih oštećenih i protjeranih radnika u okviru IWW, da se ih uključi u rješavanje problematike migrantskih radnika, nije dobio nkakvog odgovora. Isto tako nikoga u vladi niti u njenim institucijama ne zanima sudbina radnika štrajkača u bivšem radničkom domu Vegrada u Velenju, štrajkača radnika Gratima u Sežani, štrajkača radnika SCT u radničkom domu u Ljubljani. Računaju, da će ih ’umoriti’ prijetnje, nesigurnost, marginalizacija i neimaštinja.

Razlozi za demonstraciju migrantskih radnika su više no opravdani. Samo sa velikom demonstracijom se mogu suprotstaviti zaboravu, marginalizaciji, porazu, lišenju nade, normalizaciji brutalnih oblika iskorištavanja. Na dlanu su razlozi, da sa radnicima demonstriraju svi ostali. Niko nema ništa od takvog pljačkanja radnika, izuzev građevinskih i ostalih barona, njihovog političnog kruga i institucija financijskog kapitalizma. Štaviše, na vrhuncu krize je potpuno jasno da je glavni faktor korupcije – pretakanje cjelokupnog bogatstva u džepove pojedinaca i blokiranje naše mogućnosti produciranja – sistemsko negiranje prava radnika i radnica, njihova ovisnost, odsustvo bilo kakvih garancija. A ovo nije samo paradigmatski uslov rada i života migrantskih radnika nego svih.

Zato pozivamo sve, da četvrtog juna zauzmemo ljubljanske ulice, da zajedno izgradimo snagu sa kojom ćemo ostvariti prava i garancije, te zaustavimo korupciju koja nam oduzima budućnost. Cijelu generaciju su osudili na bezishodnost. Migrantima i migranticama oduzimaju pravo na izbor, na mobilnost, na radnička, socijalna i građanska prava. Studente i studentice guraju u prekarnost, od studija i univerziteta stvaraju poligon krajnjeg raslojavanja i degradacije mladih. Prekarnim radnicima i radnicama negiraju prava i guraju ih u siromaštvo. Sve malobrojniji, koji imaju minimum prava, mogu da ih zadrže samo po cijenu pokornosti. Osim, ako se udružimo, ne da bi bilo šta branili, nego da definišemo i ostvarimo prava, očvrsnemo svoju snagu i pokušamo promijeniti svijet.

U Evropi, sa obe strane Sredozemskog mora, u evropskim metropolama, koje se dižu protiv politike zatezanja kaiša i nasilja finansijskog kapitalizma, u evropskim provincijama, u kojima su mladi ustali protiv potčinjenosti hijerarhijama, bezperspektivnosti, lokalnim diktaturama, u transnacionalnom pokretu migranata koji prelazi granice i ruši sistem evropskog aparthejda, diže se nova generacija.

4. juna ćemo u Ljubljani izvesti manifestaciju te nove generacije, trenutak njene vidljivosti, snage i odlučnosti. Zahtjevaćemo prava za migrantske radnice i radnike koja su im u evropskom aparthejdu osporena. Izgradićemo novu solidarnost, novu snagu, novo zajedničko tijelo – da osvojimo svoju zajedničku budućnost.

(IWW Nevidljivi radnici sveta)